Susret
Published on 11:56, 05/10,2018
2
1
Meg O’Nil je potjerala konja uzanom stazom koja je vodila pored druma. Vjetar joj je mrsiodugačku, riđu kosu. Osjećala se tako dobro, čim se vratila kući. Tek sada je shvatila koliko ječeznula za zelenim irskim predjelima.Iza krivine se odjednom pojavio automobil, baš u trenutku kada je Megi pokušala da pređe put.Uplašeni konj se zaustavio tako naglo, da Megi nije uspjela da se održi u sedlu Poletjela je prekokonjske glave i već u narednom trenutku našla se na putu. Zaslijepljena od bola, posmatrala jeautomobil koji kao da nije imao namjeru da se zaustavi.Kola su projurila pored Megine glave. Prošlo je još nekoliko trenutaka kada se pojavio i drugiautomobil. Njegov vozač je bio pažljiviji. Brzo je otvorio vrata i požurio prema Megi, pružajući joj ruku.- Jeste li dobro? - čula je njegovo pitanje.Ležeći na putu, pogledom je prešla preko strančevog vitkog, ali mišićavog tijela koje je odavaloogromnu snagu. Najzad su se njene oči zaustavile na kao ugalj crnoj kovrčavoj kosi i na tamnom, privlačnom licu. Nikada ranije nije vidjela tog neobičnog čovjeka.- Imala sam u životu i boljih trenutaka. Daleko boljih, moram da priznam - odgovorila mu je, pokušavajući da ustane, uprkos bolu u ramenu.- Budite mirni. Gdje vas boli? - stranac je nježno povukao prema tlu.- Najviše me boli rame. Ruka malo manje...Lice mu je bilo ozbiljno, dok je prstima opipavao Meginu ruku. Prsti su mu bili topli i nježni.Megi je gledala njegovo tamno tjeme. Više je bila zainteresovana za tog neobičnog stranca, negoza sopstveno rame.- Jeste li vi ljekar? - upitala ga je melodičnim glasom.- Nisam.- Kako onda znate šta treba da radite?- Čovjeku ne treba doktorska diploma, da bi utvrdio da je kost slomljena. Podignite džemper - pomogao je Megi da sjedne.Megine oči su blistale, uprkos bolu koji joj je prostrujao tijelom.- Zar nije malo rano? Tek smo se upoznali.Prvi put su njegove oči potražile Megine. Zadrhtala je ugledavši sjaj u njima. Nikada ranije nijevidjela tako plave oči! U tim očima bilo je još nečeg, što nije očekivala. Bilo je u njima nekogneobjašnjivog gnjeva, koji je izbijao iz svake iskre tog blistavog pogleda. Nije mogao imati višeod dvadeset šest godina, a djelovao je mnogo starije.Megi je bez riječi okrenula leđa i podigla džemper. Ponovo je osjetila njegove nježne, ispitivačke prste na koži. Bila je svjesna njihove topline, sve dok stranac nije naišao na bolno mjesto. Bol je bio tako jak, da Megi nije mogla da zadrži krik:- Boli!- Ništa nije slomljeno. Imate lijepu modricu. Vjerovatno će se uskoro pojaviti otok. Smatram da bi trebalo da odete u bolnicu - rekao je neznanac.- Kako bi oni mogli da mi pomognu?- Mogli bi da vam stave ledeni oblog.- To mogu i sama.Ustao je i pružio ruku prema Megi, koja je zdravom rukom čistila prašinu sa farmerki, iistovremeno ga netremice gledala ravno u oči. Njegov pogled se samo na trenutak sreo sanjenim.